BJELILA GOŠIĆI RADOVIĆI KRAŠIĆI  BOKA KOTORSKA  MONTENEGRO


 

BOKA KOTORSKA NAKON PADA MLETAČKE REPUBLIKЕ

Nakon stvaranja "Prve koalicije" 1792. Francuska je preko Alpa poslala veliku vojsku na Mletačku republiku. Nakon osvajanja sjeverne Italije i Tirola francuska vojska kreće prema Beču. Godine 1797. Austrija je potpisala Kampoformijski mir sa Francuzima po kojem Francuska dobija Belgiju, Jonska ostrva i manji dio mletačkih teritorija u Italiji, a Austrija ostale mletačke posjede uključujući i Boku Kotorsku.

Posle pada Mletačke republike dolazak pod austrijsku vlast
Kada su Mleci 1420.g. osvojili Boku, sklopili su sa Bokeljima ugovor u kojem se naglašava da:
Ako Mletačka republika zbog ma kakvog političkog događaja ne bude kadra da brani Kotor, nema pravo da ga nikome ustupi ili proda, nego je dužna da ga ostavi u njegovoj staroj slobodi.
Takav događaj je nastupio padom Mletačke republike. Bokelji su pod vlašću Mlečana uživali posebna prava kao što su samouprava i posebne privilegije za kotorske trgovce u odnosu na ostale ne-mletačke trgovce, što od Austrije nisu mogli da očekuju zato što je, između ostalog, Austrija bila u pripremama za novi rat protiv Francuske. Zbog toga su se obratili za savjet crnogorskom vladici Petru I Petroviću Njegošu. Vladika ih je savjetovao da budu oprezni, da ustanove privremenu vladu i "narodnu gvardiju" i da svoju flotu drže u pripravnosti a jedan dio prevezu u Budvu radi veće sigurnosti.
Austrija je pomoću svoje flote brzo uspostavila vlast u Dalmaciji i Istri. Bokelji su, iako nerado, na savjet Petra I predali vlast Austriji uz obećanje da će imati sve povlastice koje su imali dok su bili u okviru Mletačke republike.
Nakon poraza Austrije Francuska dobila Boku
Francuska buržoazija je radi svojih klasnih interesa otpočela rat u Evropi pod vođstvom Napoleona Bonaparte, koji će se 1804.g. proglasiti za francuskog cara. Ruski car Aleksandar I Romanov je imao namjeru da ujedini Evropu protiv Napoleona. Pošto je Napoleon počeo da nagomilava vojsku u Italiji, bilo je očigledno da će sledeći napad biti na Austriju i Balkan koji je bio od posebne važnosti za Rusiju. Tada je ruski car poslao svoj izaslanika u Crnu Goru da vladiku upozna sa tim planom i osigura pomoć Crne Gore. Neprijatelj Crnogoraca, Brđana, Bokelja, ali i Rusije nije bila samo Francuska već i Turska, koja je imala saradnju i pomoć Napoleona.
U bici kod Austerlica 1805.g. Napoleon je pobijedio ujedinjene snage Austrije i Rusije, nakon čega je potpisao mir sa Austrijom. Austrija je zauzvrat Francuskoj dala sve teritorije bivše Mletačke republike uključujući i Boku. Rusi su u Jonskom moru imali svoju flotu koja je trebala da zaštiti tu oblast od eventualnog napada Napoleonove vojske. Veći dio te flote sada je prišao u pomoć Boki i Crnoj Gori, zato što bi ulaskom francuskih brodova u Boku, ruska flota u Jonskom moru bila u teškom položaju.
Dolazak ruske flote u Boku Kotorsku
Vladika je 1806.g. je sazvao narodnu skupštinu na Cetinju u kojem je tražio ujedinjenje svih snaga radi pomoći Bokeljima u borbi protiv osvajača. Glavari su prihvatili vladičin poziv i prisilili su austrijskog generala u Herceg-Novom, koji je trebao da preda vlast Francuzima po dolasku njihove flote, da Bokeljima preda vlast prije nego što stignu francuski brodovi. Vladika je uputio pismo austrijskoj komandi u Boki, i rekao im da će bokeljska vojska, zajedno sa crnogorskom vojskom, i bokeljska flota zajedno sa ruskom flotom braniti Boku od Napoleonove vojske. General je pristao, a vladika Petar je preuzeo kontrolu nad Crnogorcima i Bokeljima.
Napoleonovoj vojsci je, pošto je osvojila cijelu Dalmaciju, na putu prema Boki stajala Dubrovačka republika. Dubrovnik je pod hitno morao da donese tešku odluku pod čiju zaštitu da se postavi kako bi zaštitio svoju nezavisnost. Jugo-istočno od Dubrovnika bili su Bokelji, Crnogorski i Rusi sa dvije vojske i dvije flote, a na sa sjevero-zapada dolazio je francuski general Molitor sa preko 5000 vojnika, kome je Austrija dala pravo da provede flotu kroz njene vode. Kako su Rusi već stigli u Boku, a Austrija je potpisala mirovni ugovor sa Napoleonom, Dubrovnik je od Rusa zatražio da pošalju pomoć. Ali u Dubrovniku je bilo katoličkih krugova koji su uporno branili "proročanstvo" sv. Franja da će grad primiti "šizmatike" i da će, po riječima tog sveca, grad ubrzo po tome propasti. U Dubrovniku se tada desila izdaja i Dubrovnik je, umjesto da čeka rusku pomoć, u grad primio francusku flotu. Francuska nije priznavala nezavisnost Dubrovačke republike, i sa zidina grada je skinuta zastava sv. Vlaha, zaštitnika grada, i okačena francuska zastava.
Borbe između Francuza i Bokelja
Francuzi su, neposredno nakon toga, pošli na Boku, ali ih je bokeljsko-crnogorska vojska 21. maja potisnula u Cavtat. U toku sledeća tri dana francuska vojska je doživjela jak poraz i povukla se unutar zidina Dubrovnika. Ali dan nakon toga ruski car Aleksandar I Romanov naredio je da se Boka preda Francuzima. Ruska flota se iz dubrovačkih voda povukla u Boku, a bokeljsko-crnogorska vojska je odstupila do zidina Herceg-Novog.
Francuzi su pokušali da pridobiju vladiku Petra I Petrovića za sebe očekući da on uradi ono što su Dubrovčani uradili. Ponudili su mu čin "Patrijarha cijelog Ilirika", ako prizna njihovu vlast i odrekne se saradnje sa Rusijom. Crnogorski vladika je to odlučno odbio.
Bokelji su zamolili Vladiku Petra i rusku flotu da ih ne napuštaju dok ne stigne odgovor na molbu ruskom caru da ne predaje Boku Francuzima. Predaja Boke se odugovlačila jer je došlo do neslaganja između Francuza i Austrijanaca oko načina ispunjavanja dogovora sa Rusima. Ruski car je, zbog izmijenjene situacije u pregovorima naložio da se nastavi borba za Boku. Ova vijest je veoma oduševila Crnogorce, a posebno Bokelje.
Uspešne borbe Rusa i Crnogoraca protiv Francuza
U prvim danima ponovne borbe Herceg Novi je uspješno branjen. Trinaestog septembra 6.000 Crnogoraca i Bokelja i 3.000 Rusa natjerali su Francuze da se povuku tolikom brzinom da je francuska vojska za sobom ostavila čak 38 topova i ponovo se povukla u Cavtat! Francuskim snagama u Dubrovniku uskoro je stigla pomoć - armija maršala Marmona od oko 20.000 vojnika. Uskoro je uslijedio napad na vojsku koja je opkoljavala Dubrovnik. Bokelji, Crnogorci i Rusi su se neprekidno povlačili sve do Herceg-Novog, a onda su pod zidima grada potukli jednu kolonu koja im se bila isprječila na povlačelju u grad. Kada je pala noć maršal Marmon je ostavio svoj logor sa sedam topova, pobacao sve teške stvari i povukao se prema Cavtatu, ali ih sustigla vladičina vojska. Tada je jedan general ranjen, a zarobljen je jedan general i čak 47 oficira sa 1.300 vojnika. Zbog takvih uspjeha u borbi protiv Francuza ruski car Aleksandar I je Vladiku Petra I nagradio krstom od dragog kamenja i isplaćen mu je trošak koji je imao prilikom zauzimanja Boke.
Ruska vojska je nastavila osvajanje duž dalmatinske obale tokom decembra 1806.g. ali baš tada su snage Ali paše od Janjine napale Jonska ostrva i ruska flota otplovljava u tom pravcu ostavljajući samo tri velika bojna broda u Jadranskom moru. Krajem decembra 1806.g. Turska je po nalogu Francuske objavila Rusiji rat.
Tilzitskim mirom 1807. Boka je predana Francuskoj
Borba za Boku Kotorsku, i uopšte borbe na Balkanu i na Jadranskom moru bili su nevažni u poređenju sa ogromnim bitkama koje su se dešavale na kopnu centralne Evrope, i one nisu mogle značajnije uticati na krajnji ishod Napoleonovih osvajanja. Rat se završio mirom u Tilzitu 1807.g. po kojem je Rusija morala predati, između ostalog, i Boku. Predaja Boke Francuzima morala se završiti u najkraćem roku. Francuzi su brzo okupirali Boku avgusta 1807.g. Vladika Petar I Petrović Njegoš je napustio Boku davši Bokeljima obećanje da će ih pomagati u daljem otporu.