BJELILA GOŠIĆI RADOVIĆI KRAŠIĆI BOKA KOTORSKA
MONTENEGRO
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
||
Bjelila se NALAZE na severnoj obali poluostrva Luštica zaliva Boke Kotorske – Crna Gora, sa pogledom na Tivat, Lastvu, Hercegnovsku rivijeru i planinu Lovćen. To je malo i tiho mesto bez uobičajene gradske gužve i vreve, sa, prema istražiivanjima Instituta Za Biologiju Mora iz Kotora, najčistijim morem na celom Crnogorskom primorju. Ovde sunce izlazi malo ranije, a zalazi nešto kasnije nego u celoj Boki Kotorskoj, a izlazak sunca iznad Lovćena i zalazak iznad Herceg Novog je slika koja se ne može nigde sem sa Bjelila videti. Bjelila ili "Mali Sv.Stefan" - kako zaljubljenici ovog mesta vole da kažu, čine dvadesetak starih - adaptiranih kamenih kuća. Ne tako davno Bjelila su bila nenaseljeno mesto, a kamene kuće su bile konobe ili ''magacini'' MEŠTANA zaseoka Gošića i Kostića naselja
KRTOLE
u kome su oni pravili i čuvali vino,
opremu za barke, vrše, poljoprivredne alatke...
jer su se u dolini Oko, od BJELILA do Krašića, nalazili vinogradi, bašte,
narandže, limunovi...
Jedini stanovnici Bjelila je do 1960. godine bili porodica Laza Markova
Lakičevića, a onda,
u periodu od 1960. godine do 1967. godine počinje "naglo" naseljavanje BJELILA.
"Na more" se, iz Gošića i Kostića spuštaju Drago Savo Lakićević, Ivo Pavo i Joko
Pavo Milošević,
Joko Krsto Kikanović, Djuro Mihović, Stane Marka Rautovića,
Darinka Stefana Kostića, porodica Nika Vasa Kostića, porodica Miša Jovanova
Lakičevića,
porodica Sava Stanjevića i porodica Srdjena Rautovića...
Specifična mikro klima - povetarac "preko gore"
(RUŽA VETROVA BJELILA),
veliko prisustvo slatke vode u moru iz
brojnih izvora (Mali Frutak, Veliki Frutak, Mala i Velika Spila)
kao i reke - RIJEKE, koja utiče u uvalu Oko na Bjelilima, čine Bjelila biserom
ovog dela Tivatskog zaliva u kome svako
nadje za sebe upravo ono što mu je nedostajalo.
|
||
![]() ![]() |